gal, e, bova
27.07.2005., srijeda
|
ciao! =) opet ja, pišem nakon xy vremena,a li stvarno eto...ljenost pa šta'š hehe samo vas želim pozdraviti jer idem, iako su mi malo porementili planove, ali nema veze, baš neeema. zvala me frendica da radim s njom na moru, u jednom jaaaako lijepom mjestu pa tko bi odbio spojiti ugodno s korisnim hehehe. mislila sam ić tek idući tjedan, ali eto sve se ovo dogodilo u tri dana tako da sad...express galebova via mare =)) e da. filozofski sam prošla, a budući sam neodlučna..hehe..pretpostavljate kaj sam napravila...bolesno, al jesam. pa jebiga, probat ću =) pusa svima, nadam se pišem do rođendana a do njega je way 2 far vremena...mislim da neću imat priliku tipkat od tamo jerbo ću bit zaposlena ženska heheh kak ovo smiješno zvuči, ja "vrijedna" da radim...valjda ću preživjet...drž'te fige!! voli vas galebova |
16.07.2005., subota
ma eto, tako
|
nema me bas na blogu, ali bila sam u totalnoj euforiji kaj sam upala i kaj sam sredila tu matišu i kemiju... joooj koji jeben feeling...=) jučer sam pisala filozofski i baš me zanimaju rezultati...cannot wait. al onak, totalno sam chil...pa i nije bio tak strašan. uživajte u duuugom toooplom ljetuuuu.... |
11.07.2005., ponedjeljak
stress...
čini čuda (= pa eto da ga malo bacim u bed, a i mozak na pašu od ovih funkcija i formulica malo razbibrige, meni zanimljive,...neki on-line testichi koji me ¨¨čitaju¨¨
viš,viš...ima tu i istine... 'ko bi rek'o |
09.07.2005., subota
danas se osjećam točno ovako... |
08.07.2005., petak
yesterday is history. today is a gift. tomorrow is mystery.
 čjudan mi dan bijaše danas. nisam nikam izašla iz sobe, dobro iz stana, totalno sam se posvetila matematici i zadacima. a možda se i sprijateljimo do sutra buahaha jerbo danas sam skužila da i nismo u nekim dobrim odnosima. danas je ujedno i dan ¨¨starih stvari¨¨. tražila sam neke tablice i iskopala neki papir na kojem je gavran u originalu iliti eng. stvarno je fenomenalan taj Raven, i puno bolje zvuči nego ona naša 2 prijevoda. sjećam se da je jedan od njih fakat banana. možda je zbog vremana, a i nije da ne volim spavat =), ali sinoć sam zaspala u 9.30, ko kokoš čovječe pa sve do danas u 11. ali kako je kiša noćas lijepo padala, to ja zovem savršenstvom... inače, dan mi nije mogao započet bolje...prošla sam onaj talijanski i bila sam u nekoj vrsti lucidne sreće određeni dio dana, onda mi je frendica prošla eng. pa smo obje bile =). i našla sam neki cd koji mi je frend spržio još u osnovnjaku i baš sam se iznenadila kak mi je većina stvari s tog cd-a još uvijek fenomenalna. mislim da mjuza, mjuuuza yeah, koju netko sluša poprilično govori o njemu. tak sam ja jednoj curi koja misli da sam joj baš super i da me baš poznaje rekla da mi sprži cd s pjesmama koje me «opisuju» što je ona i napravila. totalni fijasko. dobro, normalno je da se ukus s vremenom mijenja i da najvjerojatnije s 45 nećeš slušati prodigy, ali... ima neka nit koja se provlači kroz sve to...jel tak. slobodno se složite sa mnom, ostalo me ne zanima hehe. ma prava sam vaga, nema što =) neg ovaj, ovo kaj se zbilo u Londonu jučer. strava i užas. mislim, meni stvarno fakat nisu jasni takvi ljudi. koja je svrha svega tog, idem ubit xy ljudi koji mi nisu niš napravili da pokažem da sam i ja tu sa svojim zatucanim razmišljanjima i doživljajima ovog svijeta čija mi je stvarnost hm...malo surealna..i ...maglovita? mislim WTF?!! stvarno mislim da je u ljudskoj prirodi biti dobar, ne dobar kao dobar već više onak..ajmo reć human. i koliko puta imam priliku napravit neko sranje i znam da nema šanse da itko ikada otkrije da sam to bila ja, a opet odustanem. i bolje se osjećam. baš kao i kada pomognem nekome..je li to ta tzv. humanost ili jednostavno savjest? ma više ni sama ne znam. i ako je to urođeno zar su onda ovakvi «dehumanitarci» skraćeni za to jednostavno fizičkim putem tipa shizofreničara ili je to nešto što se da kontrolirat i ispravit, poboljšati. sad se sjetih onog lika, psihijatra, koji je 25 godina ubio u to kako bi dokazao da homoseksualnost nije psihički poremećaj već jednostavno izbor. o tome je napisao doktorat. njegova teorija je bila općeprihvaćena. i onda unazad par godina, a cijelo vrijeme je radio i istraživao dotične, promjenio je mišljenje za 90 deg što je ponovo dokazao napisavši još jedan doktorat. i tko je onda tu lud? u svakom slučaju, pomolite se za sve stradale i njihove obitelji. ! molitvu je svakako bolje poklanjati nego trebati. THE RAVEN by Edgar Allan Poe (1845) Once upon a midnight dreary, while I pondered, weak and weary, Over many a quaint and curious volume of forgotten lore, While I nodded, nearly napping, suddenly there came a tapping, As of some one gently rapping, rapping at my chamber door. "'Tis some visitor," I muttered, "tapping at my chamber door- Only this, and nothing more." Ah, distinctly I remember it was in the bleak December, And each separate dying ember wrought its ghost upon the floor. Eagerly I wished the morrow;- vainly I had sought to borrow From my books surcease of sorrow- sorrow for the lost Lenore- For the rare and radiant maiden whom the angels name Lenore- Nameless here for evermore. And the silken sad uncertain rustling of each purple curtain Thrilled me- filled me with fantastic terrors never felt before; So that now, to still the beating of my heart, I stood repeating, "'Tis some visitor entreating entrance at my chamber door- Some late visitor entreating entrance at my chamber door;- This it is, and nothing more." Presently my soul grew stronger; hesitating then no longer, "Sir," said I, "or Madam, truly your forgiveness I implore; But the fact is I was napping, and so gently you came rapping, And so faintly you came tapping, tapping at my chamber door, That I scarce was sure I heard you"- here I opened wide the door;- Darkness there, and nothing more. Deep into that darkness peering, long I stood there wondering, fearing, Doubting, dreaming dreams no mortals ever dared to dream before; But the silence was unbroken, and the stillness gave no token, And the only word there spoken was the whispered word, "Lenore!" This I whispered, and an echo murmured back the word, "Lenore!"- Merely this, and nothing more. Back into the chamber turning, all my soul within me burning, Soon again I heard a tapping somewhat louder than before. "Surely," said I, "surely that is something at my window lattice: Let me see, then, what thereat is, and this mystery explore- Let my heart be still a moment and this mystery explore;- 'Tis the wind and nothing more." Open here I flung the shutter, when, with many a flirt and flutter, In there stepped a stately raven of the saintly days of yore; Not the least obeisance made he; not a minute stopped or stayed he; But, with mien of lord or lady, perched above my chamber door- Perched upon a bust of Pallas just above my chamber door- Perched, and sat, and nothing more. Then this ebony bird beguiling my sad fancy into smiling, By the grave and stern decorum of the countenance it wore. "Though thy crest be shorn and shaven, thou," I said, "art sure no craven, Ghastly grim and ancient raven wandering from the Nightly shore- Tell me what thy lordly name is on the Night's Plutonian shore!" Quoth the Raven, "Nevermore." Much I marvelled this ungainly fowl to hear discourse so plainly, Though its answer little meaning- little relevancy bore; For we cannot help agreeing that no living human being Ever yet was blest with seeing bird above his chamber door- Bird or beast upon the sculptured bust above his chamber door, With such name as "Nevermore." But the raven, sitting lonely on the placid bust, spoke only That one word, as if his soul in that one word he did outpour. Nothing further then he uttered- not a feather then he fluttered- Till I scarcely more than muttered, "other friends have flown before- On the morrow he will leave me, as my hopes have flown before." Then the bird said, "Nevermore." Startled at the stillness broken by reply so aptly spoken, "Doubtless," said I, "what it utters is its only stock and store, Caught from some unhappy master whom unmerciful Disaster Followed fast and followed faster till his songs one burden bore- Till the dirges of his Hope that melancholy burden bore Of 'Never- nevermore'." But the Raven still beguiling all my fancy into smiling, Straight I wheeled a cushioned seat in front of bird, and bust and door; Then upon the velvet sinking, I betook myself to linking Fancy unto fancy, thinking what this ominous bird of yore- What this grim, ungainly, ghastly, gaunt and ominous bird of yore Meant in croaking "Nevermore." This I sat engaged in guessing, but no syllable expressing To the fowl whose fiery eyes now burned into my bosom's core; This and more I sat divining, with my head at ease reclining On the cushion's velvet lining that the lamplight gloated o'er, But whose velvet violet lining with the lamplight gloating o'er, She shall press, ah, nevermore! Then methought the air grew denser, perfumed from an unseen censer Swung by Seraphim whose footfalls tinkled on the tufted floor. "Wretch," I cried, "thy God hath lent thee- by these angels he hath sent thee Respite- respite and nepenthe, from thy memories of Lenore! Quaff, oh quaff this kind nepenthe and forget this lost Lenore!" Quoth the Raven, "Nevermore." "Prophet!" said I, "thing of evil!- prophet still, if bird or devil!- Whether Tempter sent, or whether tempest tossed thee here ashore, Desolate yet all undaunted, on this desert land enchanted- On this home by horror haunted- tell me truly, I implore- Is there- is there balm in Gilead?- tell me- tell me, I implore!" Quoth the Raven, "Nevermore." "Prophet!" said I, "thing of evil- prophet still, if bird or devil! By that Heaven that bends above us- by that God we both adore- Tell this soul with sorrow laden if, within the distant Aidenn, It shall clasp a sainted maiden whom the angels name Lenore- Clasp a rare and radiant maiden whom the angels name Lenore." Quoth the Raven, "Nevermore." "Be that word our sign in parting, bird or fiend," I shrieked, upstarting- "Get thee back into the tempest and the Night's Plutonian shore! Leave no black plume as a token of that lie thy soul hath spoken! Leave my loneliness unbroken!- quit the bust above my door! Take thy beak from out my heart, and take thy form from off my door!" Quoth the Raven, "Nevermore." And the Raven, never flitting, still is sitting, still is sitting On the pallid bust of Pallas just above my chamber door; And his eyes have all the seeming of a demon's that is dreaming, And the lamplight o'er him streaming throws his shadow on the floor; And my soul from out that shadow that lies floating on the floor Shall be lifted- nevermore! |
05.07.2005., utorak
|
a mislim...ako ja ne prolupam ovih dana onda ima još nade za ovaj svijet. fax. ja sam totalno dezorijentirana, ne znam kud bih sa sobom. mislim. valjda. još tjedan dana do početka prijemnih, a ja ne znam što želim. pa kriste moj. danas sam ( ma bolje i danas nego nikada jel hehe) malo razmišljala što bih ja u životu uopće voljela raditi i naravno zaključila da bi to trebalo biti nešto koliko-toliko kreativno jerbo me jednoličnost i rutina koja ju slijedi ubija. uz to ne bi bilo loše da nisam često doma i da putujem... putujem, volim upoznavati nove kulture i zemlje. s druge strane, zanima me tehnologija i stvari vezane uz nju. sredstva koja ti olakšavaju život. a ne ko ona kuja danas u tajništvu mamicu joj...fuj kako ljudi sebi umisle da su face ukoliko trebate jedan njihov jebeni potpis kako bi ovjerili jednu svoju jebenu svjedodžbu. a mislim... i još sam srela rasku koja me izmasirala da sam ja definitivno oličenje jezičara i da definitivno moram na eng ili tal. da se nemam čega bojati, svega što mi fali jest samopouzdanje, da uvijek bespotrebno sumnjam, da nisam sigurna u sebe, da ću bit fenomenalan profesor & co. WTF??!! priznajem, nakon toga sam se osjećala nice jer mi to kaže žena koja fenomenalno zna taj fuckin talijanski & koja je svjetski putnik. ali ipak brijem da je bila na nekom lsd-u dok je to –recitirala- I, na kraju...gdje bi vi sa mnom? Jer ja bome ne znam gdje ću sama sa sobom =) mybe ipak odem na taj tal samo je zaheb što mislim da je pretprijemni prekosutra pa neću ništa stić spremit heheh ma nije bed ionak sam pukla ostajte mi ...kakvigod, samo normalni (= a ja odoh sanjati nešto lijepo  |
03.07.2005., nedjelja
oj ppl
|
budući je u zg vrijeme kakvo je veceras mi se nikam nije dalo pa sam se eto ušuškala u sobu, čopila hrpu dvd-ova i organizirala filmski maraton hehehe pozdrav od moje ekipe i, ah koga nego, mene ;) i sretan rođendan mom dragom frendu koji će sigurno upisati tu toliko željenu psihologiju iz 3 razloga: - imaš dara za to - prijemni na ff-u je pljuga za te - prva dva ;) ***hepi b-day!!!*** end van mor thing ako je netko gledao film lukasa nole >sami< htjela bih čuti mišljenje ONAJ čiju glazbu jednostavno o.b.o.ž.a.v.a.m.  ¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸ osjetiš li? prije sna... dah Ti lebdi iznad usne. preko obraza Ti klizne sve do tvoje kose guste. pa se zaigra u trenu. labirintom tjemena i kad pokupi Tvoj miris odleprša tad u mrak... ¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨ to sam ja... to Te moje ruke grle iz daljine prije sna... ja Ti dođem tek onako da Te dirnem. i prevarim... sam sebe da sam tu, kraj Tebe da Ti gledam oči sklopljene za Nas ¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨ |
01.07.2005., petak
petak je dan, petak je moj dan =)
|
Nisam dugo pisala blog jerbo sam dobila trojana i nisam imala vremena zahebavat se s tim, ali eto sad je sve okay kako bi aljoša rekao. Nego, sad od svega ne znam što bih napisala, a masu se toga događalo. Nema veze. Glavno je da sam ja, ljudi moji, preživjela tu maturu. Nisam normalno disala niti spavala tjedan dana, a i kad sam zaspala sanjala sam pitanja. Vrhunac je bio, tj. uplašila sam se sama za sebe kad sam jedan dan zaspala nad skriptom na jedno pola sata --> znači nije bio neki tvrdi san, a u tom vrremenu je bio grozan sudar ispred mog ulaza da su svi susjedi izašli van koliko je tresnulo. Mislite da sa ja to čula? Nope. --> mrtva umorna. Mogu vam reći da ima ta neka veza, a nadam se da nisam jedina, između boga i mene. Cijelo vrijeme dok sam se cimala s tim pitanjima razmišljala sam kako bi bilo fenomenalno da znam koja ću pitanja dobiti, kako bi to rasturala i tak...i dobila sam odgovor! Glupo mi je sad pisati kako, malo je preosobno. Ali točno sam dobila to!!! Nisam mogla vjerovati kad sam pročitala, počela sam se smijat da me raska pitala jesam li dobro. Da dobro? Fenomenalno !!! Engleski je prošao pljuga, osim što sam zeznula gramatiku koju inače u životu nisam nikada ne-zeznula tako da me to nije zbediralo. Uglavnom, taj četvrtak mi je bio dan D i otkako je prošao ja sam u raju. Ništa ne radim, ali eto morat ću malo matematiku i kemiju pogledat do tog prijemnog. Ovdje u zagrebu je tako šugavo vrijeme, samo pljušti i pljušti. Od ljubavi sam više prolupala, ne želim više komentirati to jer sam stvarno počela biti naporna sama sebi s Njim. Zaista. |
28.06.2005., utorak
|
i gorak je okus želje spoznaja da neće te nikada biti tu svaka misao, svaki dah svaki moj novi sat pa i jutro, i zrake sunca što me bude ništa nema smisla dok nisi tu - silno želim, o kako silno disati ovim gradom bez da koracam putem sreće posipanim trnjem koje me vode nigdje, baš tamo gdje ne želim ali hodam ne stajem ne prestajem misliti o pogledu o riječima o mirisu o glasu bez kojeg moram, a ne mogu - ta gruba stvarnost moje sobe i misao slobode govori mi, pa i slika ova, da svako zrno rose mari za drhtaj srca mog, nepismenog u boli koje stari |
13.06.2005., ponedjeljak
...
|
život je za nju stao sinoć. 20.15 pričali su o faxu i onda je rekao. svećenik. do kuće suze nisu prestajale teći. dio nje je zajedno s njegovom odlukom zajedno mrtav. ...e dies un tango mor del panuelo blanco |
